Prestala sam raditi u 3. mjesecu.Istekao je ugovor na određeno i više nisam bila potrebna.
Radila sam devet mjeseci.Nešto sam uštedila,jer sam svaki mjesec ostavljala tisuću kuna.
od svog minimalca na računu.Mama,koja je radila gdje i ja,također je ostala bez posla i to prije mene
Brat je isto tako nezaposlen,a tata je u mirovini.Svaka od nas dvije ostvarila je pravo na naknadu sa
Zavoda za zapošljavanje,ja tri mjeseca,a ona šest.
Iako mi je bilo krivo zbog gubitka posla,ipak smo raspolagali sa nešto novaca.
Razmišljala sam kako najbolje iskoristiti svoju ušteđevinu,trebam li upisati neki tečaj ili otići
u drugi grad tražiti posla (približavala se turistička sezona).
Brat je preko Zavoda za zapošljavanje upisao tečaj za servisera računala i time si je
na kratko osigurao malu novčanu naknadu.
Ili-ili i na kraju odlučim upisati tečaj za knjigovođu na pučkom otvorenom učilištu.Uložit ću u znanje.
Malo,pomalo i stigao je 6. mjesec.Naknada je prestala stizati ,a brat i ja završili smo svoje tečajeve.
Mama je u 4. mjesecu napunila 60 godina i zbog novog zakona morala je još čekati tri mjeseca za
rješenje za mirovinu.Brat i ja šaljemo molbe,no odgovora nema.Tatina mirovina iznosi 1600 kuna.
U redu,imala sam još ušteđenog novca,pa ću pomoći u plaćanju režija.
Sada se,evo,bliži 10. mjesec .Mama rješenje za mirovinu još nije dobila,zbog prtljavih,zbunjenih i
nekompetetnih ljudi koji rade u administraciji,što zbog gospođe koja je na godišnjem već mjesec dana
a nitko drugi ne zna ili ne smije se baviti tim predmetom,nego samo čekaju nju.Moja se ušteđevina istopila,
ostalo mi je 500-tinjak kuna na računu koji sam neki dan zatvorila.To ostaje meni i cijedit ću koliko god dugo
budem mogla,da,ako ništa drugo,barem imam za uloške,jer mamu sigurno ne mogu tražiti da mi išta kupi.
Ona je u međuvremenu uspjela naći ženu kojoj od ovog mjeseca čuva dijete,no mlada gospođa je nedavno
rekla da je trudna,i zbog komplikacija u trudnoći morat će to odležati doma.Ovaj mjesec će odraditi cijeli
(i biti plaćena za to),a onda će možda trebati dolaziti jednom tjedno,po potrebi,da nešto počisti ili pričuva djecu
dok je ova kod doktora ili u kupovini.I,naravno,bit će manje plaćena.
Dakle,ostajemo na sigurnih 1600 kuna tatine mirovine,nas četvoro odraslih,bez naznaka za pobošljanje situacije.
Nedavno sam se javila na oglas za spremačicu u obližnjem dječjem vrtiću.Odnijela sam potrebne papire i nadala se...
Odgovor je stigao nakon tjedan dana,pismeno.Napisali su ime i prezime žene koju primili
(razlog:prednost zbog braniteljskog statusa),a nama ostalima su zahvalili na prijavama.
Dan-dva poslije srela sam poznanicu u trgovini i kad sam joj spomenula to,samo se nasmijala
i odmahnula rukom: „Ah,to ti je već unaprijed odlučeno da će ona dobiti posao!“ (reče i njeno ime i prezime) .
Neki poznanik joj je rekao neka se ne zamara podnošenjem zamolbe,jer je najtečaj čista formalnost
,to se sve riješi i dogovori prije njegove objave.I ona sama vodi borbu sa nekim vezama za radno mjesto
čistačice u Šumariji,zove sve okolo i traži bar nekakvo jamstvo da će baš nju primiti,a ne nekog drugog.
I to pokušava rješiti prije objave natječaja,jer kaže,onda je to već gotovo.
S obzirom da je u mom gradu HDZ na vlasti,otišla je i tamo.Djevojka koja radi u uredu,samo joj je hladno rekla da
s obzirom da nije član stranke,u ovom su joj gradu sva vrata zatvorena,i da bi učlanjenjem osigurala budućnost
sebi i svojoj djeci.
Ta njihova politika prati me usporedno već godinama.Takav je sistem rada u ovoj provincijskoj enklavi i vukojebini.
I nitko im ništa ne može,nikakava politička previranja i promjene ne utječu na njih.Tu su se dobro ukopali i sigurni su.
Učlani se ili propadni.
I ajd,šta sad da ja radim?Ja HDZ ne volim.GADE MI SE! Gadi mi se njihova politika,njihovi ljudi,
njihov način razmišljanja,način rada i sve u vezi s njima.I kad bi se sada učlanila,zapale bi me dužnosti
vezane za predstojeću predizbornu kampanju.Morala bi stajati kod štandova,djeliti prospekte,vući ljude za rukav
i uvjeravati ih u nešto u što ni sama ne vjerujem,i govoriti im da glasuju za ono za što ni sama ne mislim glasovati.
I gadila bi se samoj sebi.
Ali,ja sam u kurcu.Bez posla i uskoro bez novaca,bez nade i bez prespektive (gotovo žalim onih novaca što sam
dala za tečaj,a i moja ostala ušteđevina je mogla biti iskorištena na bolji način,al' eto,vrag nije dao).
Oni vladaju gradom.Meni su sva vrata zatvorena.Ja imam principe koje mogu objesiti mačku o rep.
Principima se ne mogu platiti računi niti kupiti odjeća ili obuća.
Ljuta sam.Bijesna i jadna.
Možda će ovo netko shvatiti kao pokušaj vođenja kampanje protiv HDZ-a ili za SDP .
Znam da bi,kada bi ovo pročitali, SDP-ovci u mome gradu ovo itekako iskoristili u svoje političke svrhe
kao primjer HDZ-ove podle politike,dok bi se HDZ-ovci samo slatko nasmijali i rekli mi.“Tko ti je kriv.
Učlani se u stranku,nema ti druge“.
No,ja nemam nikakve koristi i pomoći od bilo čijeg politikanstva i filozofiranja,vaše su guzice dobro podmazane,
a egzistencija sigurna.
Ne,nije ovo nikakva kampanja ni za ni protiv.
Ovdje ja iznosim činjenice svoje svakodnevnice,posljedice kada se netko bezbrižno i bezobzirno igra tuđim životima.
Ovo je moja borba za opstanak i sama se moram snalaziti kako god znam i umijem.
|
