- pisaljka -

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Piskaranje.
Ili točnije,tipkaranje.





Blog kolege koje čitam:


kinky kolumnistica
mačka u martama
lion queen
top sicret
svašta,ali nek' je uzbudljivo
neverinov blog

Free Web Site Counter
Free Web Site Counter



online
Online Casinos



Dizajn bloga by design.blog.hr

25.08.2008., ponedjeljak

Moja stručna nesprema

Po tko zna koji put javila sam se na oglas za posao.Traže prodavačicu u
butiku niže moje ulice.I po tko zna koji put pomislila sam:"Valjda će biti
nešto ovaj put."
Dobila sam broj od šefice i nazvala ju:"Dobar dan,javljam se na vaš oglas
za posao prodavačice."Ona me upita koju sam školu završila,ja kažem
gimnazija,a ona ispali kratko i jasno:"Ništa,tražimo prodavačicu."
Struja mi je prošla kroz tijelo,istovremeno sam bila ljutita i povrijeđena i u
tom djeliću sekunde htjela sam se s njom započeti raspravu o tome kakve
to ima veze,ne javljam se za posao kirurga,no samo sam rekla:"Ništa
onda,doviđenja" i poklopila slušalicu.I eto,sad ti nađi posao.
Još krajem osnovne škole govorili su nam o gimnaziji kao vrsti škole koja
ima neku važnost,to je odskočna daska za svaki fakultet,i kako sa
gimnazijom možeš postići puno toga.
Ja sam završila gimnaziju i nisam otišla na faks,jer si nisam mogla priuštiti,
ni onda,ni sad.Jer,kad se zbroje sve naše silne plaće imamo maksimalno
3 000 kuna,a zna se koliko košta faks i sve ostalo što ide uz to.
Vjerojatno će neki reći zašto sam onda išla u takvu školu,pomislim i ja to,
ali sad je kasno jel'?
I tako sam sada,kako mi u radnoj knjižici piše "maturant jezične gimnazije",
dakle bez zanimanja i bez posla.I ispadne da ne mogu raditi u butiku,
u kafiću,administraciji ili trgovačkom centru zbog toga.
I šta da ja onda radim?Gdje da onda radim?
Zadnje 4 godine sviram u gradskoj glazbi.od toga 3 godine tamo čistim i
održavam red za 350 kuna mjesečno.Jer za čišćenje nije važno kakvu
si školu završio.Nije važno ni za šljakanje u tvorničkom pogonu.
Ja već čistim.I,da oprostite,htjela bi nešto bolje.Smijem li imati ambicije?
Bez obzira na moju nazovi-stručnu-spremu?
Drugi,koliko vidim i čujem nemaju takvih problema.Znam ljude koji sa
završenom drvno-tehničkom školom rade u trgovini,znam gimnazijalce
koji konobare u kafićima,koji su vlasnici kafića,i one koji rade u državnoj
službi.Znam stolare koji rade kao poštari i frizerke koje rade u banci na
šalteru.I kod njih nije bilo bitno kakvu su školu završili.
A kad sam ja u pitanju,onda je bitno:i moja škola,i moje radno (ne)iskustvo,
i moje nepripadanje određenoj stranci.I to prečesto da bi ja to mogla
junački podnijeti.I zato sam,uznemirena i pod dojmom,nakon tog
telefonskog poziva i malo zaplakala.Kasnije sam se smirila,tu i tamo
uzdahnem.
Valjda će biti nešto slijedeći put....
- 21:38 - Komentari (10) - Isprintaj - #

20.08.2008., srijeda

Šteta,kakva šteta

Skoro svaki dan,našla se u kafiću ili trgovačkom centru,slušala radio ili
gledala glazbene emisije (barem donedavno na HRT-u), moram barem jednom čuti ili vidjeti Tošu Proeskog.
I svaki put se sjetim njegove pogibije u prometnoj nesreći,i svaki put mi
bude žao.Jako žao.
Sjećam se,prvi put sam ga čula u pjesmi "Srce nije kamen" za seriju "Zabranjena ljubav".Zvučalo mi je kao da to pjeva Toni Cetinski,ali kad bi
malo bolje naćulila uši,pomislila sam,hm,ovo je malo bolje otpjevano i bolji
je glas.Zatim je krenuo duet sa Tonijem "Lagala nas mala",i tada,kada se
lagano počeo pojavljivat u hrvatskoj javnosti,sam ga prvi put i vidjela.
Nosio je crne naočale,i sličio mi je pomalo na Princea.
Nisam postala njegova obožavateljica,niti sam slušala njegove pjesme,ne
slušam ja nikoga od izvođača sa xu-scene.
Viđajući ga u zabavnim emisijama,činio mi se kao simpatičan dečko,dobro
pjeva,dobro izgleda,ajde neka.
S vremenom,gledajući ga,pomislila sam kako bi bilo dobro kada bi nastupao
u mom gradu,da se mene pita,ja bi njega tražila,pa bi ga došla gledat,makar
ne znam niti jednu njegovu pjesmu.
I onda se dogodila ta tragedija.I pogodilo me.Ne onoliko koliko njegove
prave obožavateljice,ali ostala sam osupnuta.
I tako,tek nakon njegove smrti i silne poplave Tošetovih spotova i pjesama,
stekla sam pravi dojam o njegovoj vrijednosti kao pjevača.
I zato mi je danas jako žao što ga nema.Jer bio je dobar.
Dobar pjevač.I nije stvar samo u pjevanju.Pjesme su prekrasne,i glazba,
i riječi,sve zajedno okrunjeno njegovim glasom i izvedbom.
Činio se da iskreno uživa pjevajući,da to ne odrađuje i ne radi samo radi slave,vjerojatno bi pjevao sa istim žarom svojima doma.
A danas je to rijetkost.Danas je sve to tralalala,gle'te mene kako znam pjevat.
Ne znam tko mu je pisao pjesme,ali svaka im čast,riječi su čista poezija,
za razliku od blesavih i ispraznih nebuloza koje neki smatraju stihovima.
Sorry,ali 'kurcem u čelo' ili 'krava daje med,a pčela daje mlijeko' nije nikakav
umjetničko-glazbeni izričaj,ma šta drugi mislili i govorili o tome.
Znam,o ukusima se ne raspravlja,ali zar je to ukus?!
Šteta,kakva šteta.Pojavilo se nešto na našem glazbenom nebu,nešto što
valja,što je moglo čitav naš glazbeni svijet dići na jednu višu razinu,razinu ozbiljnosti,kvalitete i profesionalizma,i onda se dogodi takva tragedija.Kraj.
Šteta.
Kakva šteta.



- 14:45 - Komentari (8) - Isprintaj - #

18.08.2008., ponedjeljak

A gdje su zgodni muškarci?

Ako ste punokrvni heteroseksualni muškarac,željan slika sisa i guzica
poznatih i nepoznatih cura,svih oblika,boja i veličina,onda stvari definitivno
idu u vašu korist.Jer,od dnevnih novina i časopisa,pa do raznoraznih
web stranica,sve vrvi sisama i guzicama.Na milijune!I zaista ih nije teško naći,
slike su na svakom koraku.
No,kad ste punokrvna heteroseksualna žena,poput mene,koja u moru ženskih
golišavih tjelesa želi vidjeti i malo muškog mesa,onda već stvari nisu tako dostupne.Tu i tamo dođe mi pred oči koja slika nekog poznatog sportaša,
glumca ili pjevača,ali u odnosu na cure,nisu tako zastupljeni.
Razumljivo,ovo je ipak muški svijet,pa se tome i prilagođava.
I tako,kad ja krenem u potragu za dečkima,jedino mjesto gdje mogu nabasati
na seksi slikice su web stranice za homoseksualce.No,tu postoji i jedan problem:naime mi žene i oni homoseksualci nemamo isto viđenje o muškarcima,pa slike tipova,njihov izgled i poze na slikama mogu biti odbojni nama curama,jer na primjer čvrsta muška guza ima sasvim različito
značenje za nas i za njih.
I tako,mi cure ostajemo uskraćene gledanja preplanulih,čvrstih i razvijenih
muških tijela,i osuđene smo da gledamo kako naši dečki sline na sve
strane gledajući brojne klikove,plejboje i ef ha emove,prepune golišavih
cura,trudeći se da ne zapadnemo u malodušje i tješeći se da je ipak
sve to photoshop,i da će,kad odvrati pogled vidjeti da i cura pokraj njega
također ima cice i guzice i da je i to vrijedno gledanja.
I za kraj,evo ipak nekoliko slatkiša:

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

- 16:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #